Roboti za zavarivanje uglavnom se sastoje od dva dijela: samog robota i opreme za zavarivanje. Robot se sastoji od tijela robota i kontrolnog ormara (hardver i softver). Oprema za zavarivanje, uzimajući kao primjer elektrolučno zavarivanje i točkasto zavarivanje, sastoji se od izvora energije za zavarivanje (uključujući njegov sustav upravljanja), dodavača žice (za elektrolučno zavarivanje) i plamenika za zavarivanje (ili stezaljke). Inteligentni roboti bi također trebali imati senzorski sustav, poput lasera ili senzora kamere i njihovih upravljačkih uređaja. Posljednjih godina razvijeni su humanoidni roboti za zavarivanje kao novi dizajn sustava. Njihova srž je konstrukcija sustava za kontrolu kretanja "malog mozga", u kombinaciji s bioničkim tijelom i tri podsustava: izvođenje, percepcija i-donošenje odluka te stručnost zavarivanja. Cilj je poboljšati točnost i učinkovitost zavarivanja i prilagoditi se složenim industrijskim scenarijima.
Roboti za zavarivanje koji se proizvode diljem svijeta uglavnom su zglobni roboti, a velika većina ima šest osi. Osi 1, 2 i 3 mogu pomaknuti krajnji efektor u različite prostorne položaje, dok osi 4, 5 i 6 zadovoljavaju različite zahtjeve položaja alata. Mehanička struktura tijela robota za zavarivanje uglavnom ima dva oblika: paralelogramsku strukturu i bočno-montiranu (ljuljajuću) strukturu. Glavna prednost bočne{10}}konstrukcije (njihajuće) je veliki raspon pokreta gornjih i donjih ruku, što omogućuje da radni prostor robota dostigne gotovo veličinu kugle. Stoga ova vrsta robota može raditi naglavačke na okviru, štedeći prostor na podu i olakšavajući kretanje objekata na tlu. Međutim, ova vrsta bočno-robota ima konzolnu strukturu za svoju 2. i 3. os, smanjujući krutost robota. Općenito je prikladan za robote s manjim opterećenjem, koji se koriste za elektrolučno zavarivanje, rezanje ili prskanje. Nadlaktica paralelogramskog robota pokreće se pomoću poluge. Poluga i donji krak tvore dvije strane paralelograma, otuda i naziv. Rani paralelogramski roboti imali su relativno mali radni prostor (ograničen na prednji dio robota), što je otežavalo rad-naopačke. Međutim, novi paralelogramski roboti (paralelni roboti) razvijeni od kasnih 1980-ih proširili su radni prostor na gornji, stražnji i donji dio robota, bez problema krutosti bočnih -robota, čime su pridobili široku pozornost. Ova je struktura prikladna i za lake i za teške robote. Posljednjih godina većina robota za točkasto zavarivanje (nosivost 100-150 kg) usvojila je strukturu paralelograma.
Obje gore opisane vrste robota uključuju rotacijsko gibanje po svim osi, stoga koriste servo motore koje pokreću reduktori s cikloidnim vjetrenjačem (RV) (osi 1-3) i harmonijski reduktori (osi 1-6). Prije sredine 1980-ih, roboti na električni pogon koristili su istosmjerne servo motore, ali od kasnih 1980-ih, razne su zemlje prešle na AC servo motore. Budući da su AC motori bez četkica i imaju vrhunske dinamičke karakteristike, novi roboti ne samo da imaju niže stope nesreća, već i značajno produljeno vrijeme bez održavanja i brže ubrzavanje/usporavanje. Neki novi lagani roboti s nosivosti ispod 16 kg mogu postići maksimalnu brzinu središnje točke alata (TCP) veću od 3 m/s, s točnim pozicioniranjem i minimalnim vibracijama. Istovremeno, upravljački ormarić robota nadograđen je na 32-bitno mikroračunalo i nove algoritme, koji mu omogućuju da automatski optimizira svoj put, što rezultira putanjom koja je sličnija naučenoj putanji.
